...isprika...
...prvo isprika svima...u zadnje vrijeme nemam vremena za blog,koliko god bi htjela jednostavno nejde...
...i isprika sto vam ne ostavljam komentare...nije namjerno...nekima je to smijesno,ali jos uvijek ste svi zvijezdice za mene posebnog sjaja...i zao mi je sto vise nemam vremena da hodam vasim snovima i mislima...
...jos prije sam napravila svoj space,pa ako netko ima svoj neka mi posalje request...bit ce mi drago...
http://www.myspace.com/anadona
...nadam se da mi oprastate nedolazak...nadam se da cu sada imati vise vremena za blogerski svijet...pazite mi svi na se...poljubac vjetrom nosen...
28.01.2007. u 20:15 | K | 2 | P | # | ^
...moj zavjet tebi...
Andjele moj...obecajem ti srcem svojim,svojom dusom...da ljubav koju osjecam za te presusit nikad nece...nego ona raste i rast ce iz dana u dan sve vise i vise...i trajati ce do mog zadnjeg daha pa i dalje...
Obecajem ti da kada zapusu zivotne bure,bit cu tu kraj tebe...ostavljajuci svoj trag stopala u pijesku kraj tvojih...pa makar samo stiskom ruke da znas da ne koracas ovim svijetom sam...jedan iskren osmijeh i blagu rijec cu uvijek samo za te cuvati...
Ponos...tako mala rijec naspram osjecaja koji osjecam da me tako prekrasna,topla ljudska dusa voli...kojoj je vazan moj osmijeh i sjaj ociju...moja sreca...a moja sreca si ti...
Moja velika zivotna inspiracija ti si...moje sve...ne prodje dan da ne zahvalim Bogu i zivotu sto si svojim koracima dosetao do mene...
Ljubim te...koliko kapi ima u moru...koliko zvijezda ima na nebu...koliko topline sunce ima...
P.S....oprostite svi,ali trenutno ne mogu se posvetiti blogu koliko bi htjela...citam vas,iako ne ostavljam komentar...pusa svima...
04.01.2007. u 16:42 | K | 4 | P | # | ^
...
02.01.2007. u 18:30 | K | 1 | P | # | ^
...pusti suzu...
Pa i suzu ako pustim
od samoce bez tebe
pusti je
da putuje svoj put...
Utjehu sanjareci
medju oblacima
i zvijezdama nalazim...
Tesko je srcu
sto je daleko
srce za koje kuca...
Teze je dusi
jer daleko su oci
to more
prekrasnih dubina
da je miluju...
Pa rijeci tisine
uz tihi,tihi uzdah
jecaj skoro
po zraku
pisu,stvaraju
ono sto zele
moje usne s tvojima
stvarati...
Kao da dio mene same
mi veceras fali...
Tesko mi je
ne pustiti suzu
ona sama svoj put stvara...
Uzarenim obrazima
zeljnim tvojih prstiju...
I sta mi preostaje nego da te u snovima mazim dodirom blagim...pocevsi od kose meke...preko obrva i ociju snenih...preko nosa na obraze...usne tako meke i tople...u snovima te cuvam...i tamo si sa mnom...u samo nasem svijetu...
Dali ce mi ostati samo snovi...ne znam...ali prihvacam sve bitke i rizike bez razmisljanja kada si ti u pitanju...koliko god mi je dusa od stakla...
Srodnu dusu u tebi sam nasla...rekoh ti mnogo puta koliko te ljubim...volim...i svaki put mi nije dovoljno jako...jer to je nesto neizmjerno...i tako je zapisano...mozda gore medju zvijezdama...tim mojim utocistem od svega...dok nisi ti mi usao u zivot...
05.12.2006. u 22:59 | K | 7 | P | # | ^
...magleno vece Osijeka...
Veceras usetah...laganim korakom u maglu koja obavila grad...
Nocas nema zvijezda andjele...da ti po njima saljem poljupce...
Ljudi prolaze brzim korakom...kroz glavu mi prodje misao...gdje vjecito zure...trce...da na tren barem zastanu i vide ljepotu ove veceri...
A grad sav omeksan u maglenom zagrljaju...i najostriji kutevi dobiju takvu mekanu notu...takav smiraj oboji grad...
Dodje mi da viknem stop...stanite...udahnite duboko ovaj miris paljevine...miris zimske veceri...
...
Jedino mi fali njegova ruka u mojoj...da mi grije prste...mazi dlan...
...
Zastanem na ulici...pogledi u prolazu me zacudjeno pogledaju...osmijeh prodje usnama...
Zurite...trcite i dalje...
A ja cu cuvati taj tren u kutku uma...jedne maglene zimske veceri Osijeka...
P.S....oprostite sto vam ne ostavljam komentare zadnje vrijeme...problemi sa kompom...ali citam vas redovito...pusa vjetrom nosena...
27.11.2006. u 22:37 | K | 3 | P | # | ^
...ljubavno pismo...
...kada sam bila mladja jedno vrijeme su me fascinirala ljubavna pisma...sjetih se svega toga pa napisah danas ljubavno pismo mojoj ljubavi Jokiju...
Dragi moj...
Jutros kada sam se probudila trazila sam te rukama po krevetu...koji je tako prazno mjesto bez tebe...
Volim te!
...kao sto do sada nisam voljela...nedostajes mi...kao sto bi galebu nedostajao let iznad mora...kao sto bi mjesecu nedostajale zvijezde...suncu njegova toplina...
Zelim da znas da u mojoj dusi,srcu,tijelu...vjecno ce gorjeti plamen...plamen moje ljubavi prema tebi Joki...
Borit ce se vjecno protiv hladnih kisa...snaznih vjetrova...hladnih noci...
Plamtjet ce i osvjetljavati mi zivotni put...koraka mojih prema tebi...i uz tebe...
Tvoj osmijeh...osmijeh iskren i topao...kao u malog djecarca...melem je za moju dusu...
Tvoje oci...pogled s takvim sjajem...rijecima neopisiv...srce mi obgrli toplina...
Ti...dajes mi krila...takav polet...letim visoko medju oblacima...
...
Veceras da mi te samo na tren vidjeti...dotaknuti...ostaje mi da te u mislima grlim...ljubim,mazim...
Saljem ti svog andjela da te cuva od ruznih snova...dusu da te grije ako ti bude hladno...
Zelim ti najljepse snove...laku i mirnu noc da mi odmoris od svega...mir da barem u snu nadjes...
A ujutro cu zamoliti sunce da te budi svojim zlatnim,toplim nitima...da mi u dan uplovis sa osmijehom na licu...da znas da te moja ljubav cuva...
Poljubaca ti saljem koliko bi stalo u more...
Samo tvoja
Maja
21.11.2006. u 22:47 | K | 0 | P | # | ^
... u tragovima magle ... izmedju oblaka ... u zagrljaju Neba ...
Na siteu gdje sam jedan od moderatora je jedna meni jako draga osoba...stihovi njeni mi svaki put oduzmu dah...ostanem bez rijeci...a ima tamo jos pjesnika koji oduzimaju dah svojim stihovima...svojim koracima nasih daljina...ovo je jedna od njenih pjesama meni drazih...koja me i sada kada je procitam odusevi...na site ste svi dobrodosli...CroTalk.com...maya_no7...Maja Anadona...
mogla bih na pero sudbine
umociti crnu tintu mrznje
umjesto ljubavi
mogla bi zaustaviti vlakove
i na perone pustiti suze da sidju
i lutati kao pjesnik sudbinom zivota
mogla bih izgubiti se i traziti
utomiti osjecaje i tugu dozvati
mogla bih...
ali necu,ne,ja ne zelim
ostavljati crni trag ove crne noci
ni jastuk ledom natopiti
mogla bih sutnjom ploviti
i rjecju razapeti
ali ja necu pero sudbine slomiti
nego cu tintu ljubavi razliti
duginim tisinama
i beskrajno voljeti
sjenom slapova plesati
blazeno u snove toniti
do smiraja ispod pera sudbine
23.05´06 marichi
Hvala ti Marichi sto si mi dopustila da objavim tvoju pjesmu ovdje u mom kutku pod nebom...
...a tebi macak moj ovaj put dug,dug poljubac...ljubim te...
13.11.2006. u 16:35 | K | 9 | P | # | ^
...nocas...
Nocas cu zamoliti zvijezde
da budu tiho...
Zamolit cu mjesec
da smanji svijetlost...
Andjele cu poslati
da mi te cuvaju
umorano moje...
Dusu ti svoju saljem
da te zagrli
grije i cuva
od svega
sto bi te omelo
u mirnome snu...
...
Ujutro cu sunce
traziti da pusti
svoje tople zrake...
Da te miluju po obrazima
jos snenim od sna...
Da ti osmijeh
zatitra
na kutu usana...
Da mi zaplovis
jos jednim danom...
11.11.2006. u 01:51 | K | 2 | P | # | ^
...fali mi...
Zagrli nocas
tijelo mi drhtavo...
Sapni mi
toliko zeljene rijeci...
Dusa zna
ali ne osjeca...
Fali dodir
tvoj blag
i njezan...
Fali pogled
dubok
poput mora...
Tijelo mi usamljeno
bez tebe
kraj mene...
Da mi te
na tren samo
zagrliti...
Samo
pomilovati te
po obrazu blagom...
...macak se sjecas...miris mora u zraku...toplina ljetne noci...upalio si radio...zasvirala ova pjesma i prvi put si me zamolio za ples...
04.11.2006. u 21:56 | K | 5 | P | # | ^
...andjele moj...
Neka ti pjesma prati rijeci moje...
Joki,andjele moj...ponekad pred san...kada mislim na te...osmijeh zablista na usnama mojim...pomislim koliko sam sretna uz tebe...sto si dio mog zivota...
...sjetih se kada smo propricali...tih veceri...kada smo prva otkrivanja jedno drugog imali...pogledah na nebo zvijezdano...dvije zvijezde pale u isto vrijeme...lukovi padajuci im se spojili u jedno...osjecala sam da si poseban...meni poslan od samog Boga da mi svijet bude ljepsi...
...dao si mi krila...poletila do sunca...a krila se ne tope...jer ih ti cuvas...
...s takom lakocom sam ti se otvorila...sjedinila dusu sa tvojom...nasla sam svoje mjesto pod suncem koje nas grije...
...zavoljeh te vise nego sebe samu...
...sretne trenutke...dijeli sa mnom...tuzne,pune tereta dijeli sa mnom...
...oprosti sto nisam uz tebe bila kada sam trebala...kada sam obecala...ali poznajes me dublje od ikoga...znas da te greske nisu bile namjerne...i nadam se da cu imati cijeli zivot s tobom da ti nadoknadim te trenutke nase...
...srcem se nadam da ces setnje kada bude tesko...kada u glavi bude puno toga...podijeliti sa mnom...da ce ti ruka biti u mojoj...
...da ako i suza krene tvojim obrazima...utjesit cu ih zagrljajima i njeznim poljupcima ociju...
...kamo god nas put krenuo dalje...znaj da te jedna dusa voli vise nego ista...dusa kojoj je najvazniji tvoj osmijeh...sjaj okica...kad god zatrebas tu cu biti za tebe...pa makar samo da te nasmijem svojim pricanjem...Ljubim te!
04.11.2006. u 19:56 | K | 0 | P | # | ^
...veceras...
...veceras
cu pisati
bez tinte
rijeci njezne...
Pune nemira
ljubavi
nadajuci se
da mi donesu mir...
...veceras
cu pjevati
bez glasa
pjesme ljubavne
nadajuci
zeleci srcem
dusom
da ti ih vjetar
ponese...
...veceras
cu svirati
bez tipki
tonove
blage uhu...
...veceras
zelim poletjeti
rasirenih krila
prisloniti se uz mjesec
brojati srebrnu prasinu...
...veceras
cu ljubiti usne
u mraku svoje sobe
kojih nema tu...
...veceras
zelim...sanjam...
ali samo san je
i samo zelja je...
...ali su zelje
zeljene mojom dusom...
...i snovi su sanjani
srcem mojim...
...tebi...
03.11.2006. u 00:26 | K | 1 | P | # | ^
...
Nocas dok sam ti slusala glas..htjedoh skinuti ti zvijezdu najsjaniju sa neba...
Ali cemu...izgubila bi sjaj...zvijezda najljepsa...za me...nosi tvoje ime...
...
A jutros otvorih oci...
Pozelila
samo na tren
da si kraj mene...
Da suncevu toplinu
uhvatim rukama
donesem pred tebe...
Da se
stisnem
uz tvoje tijelo
jos par minuta...
Zaustavila bi vrijeme
da traje i traje...
Da ti jos
snenom
sapnem jutro...
Malo njeznosti
da ti pruzim...
Poljupcima
njeznim kao laticama
da te budim...
Maznim dodirima
milo moje...
Da osmijeh
zablista na usnama
koje ljubim...
Da se oci
zasjaje...
...
...puno toga zelim...i svakog sna i svake zelje si dio ti...sam ja tvog?...
02.11.2006. u 22:33 | K | 1 | P | # | ^
...zagrli me veceras...
...tebi posveceno macak moj...ljubim te...
31.10.2006. u 21:14 | K | 3 | P | # | ^
...dotaknuti zvijezde...
...sanjah da letim s galebovima u predvecerje...prema moru,brodicama koje se vracaju na sanak u luke...prema mjesecu koji spusta svoju sjenu veceri na zemlju...
...ta prekrasna,carobna kugla poput velikog bisera...uljepsava noci sve duze,zimske...njegova svjetlost da svima osvijetli puteve...naci dijete u sebi,nasloniti se na njega i zapjevati uspavanku...
...krila dobiti tvojom ljubavi...vinut se medju zvijezde...plesati po njihovoj srebrnoj prasini s tobom...
...
...ma veceras samo da mi te je vidjeti na tren...zagledat se u najljepse smedje oci...pomilovat ti obraz...ovlas njezno ti poljubiti usne andjele...osjetiti te u svom zagrljaju ma samo na tren...falis mi Joki!...fali mi veceras tvoj zagrljaj...tvoj dodir njezan...
...
...cuti ti glas,smijeh najsladji smiri dusu nemirnu...srce svoje mjesto nadje kucajuci s tvojim...
...hvala ti andjele na potpori,prijateljstvu,savjetima zadnjih dana...lijepo je znati da je nekome na ovome svijetu iskreno stalo do mog osmijeha...do sjaja u mojim zelenim ocima...srce mi se nasmije kada pomislim kako mi samo ti s par rijeci vratis osmijeh na usne...i hvala ti na strpljenju...ljubim te!
27.10.2006. u 22:11 | K | 8 | P | # | ^
...imam svoja krila...
...danas me donja pjesma vratila u jedno vece prosle godine kada je svojim notama mi pratila sljedecu pjesmu...nekako me od malih nogu prate neke pjesme...ima ih koje me podsjete na neke tuzne trenutke,neke na sretne...nekako mi je glazba uvijek tu u pozadini...
...rijeci napisane jedne veceri prosle godine dok sam zivjela u Zg...
Nocna lampa
sija blagu plavu svjetlost...
Odsjaj na prozor
i na Zagreb pod snijegom...
Nocne lampe
biserast,blagi sjaj sjaje...
Pokoji lik udje
brzim korakom
u snjeznu pricu tu...
Obris osobe na prozoru...
Djevojke probudjene
jos snene od sna...
Ociju...velikih zelenih
zeljnih malo iskrene
ljubavi...
Malo njeznosti
medju tolikim ledom ljudi...
Mozda su joj oci
preiskrene
prezeljne
presanjarske...
A ruke joj polozene u krilu
usamljene
dugo nisu dobile
onaj njezan zagrljaj...
Ali san je tu
i svim srcem vjeruje
da ce jednom
barem samo jednom
netko njoj pokloniti
iskren osmijeh ociju
njezan stisak ruku...
Jer snove
ne sanja samo
nego srcem i dusom
vjeruje u njih...
...
Dobit cu svoja krila
i poletiti cu visoko
iznad mora...
...i danas nakon vise od godinu dana...imam svoja krila...hvala Joki...vani mogu padati kise i snjegovi...meni je uz tebe svaki dan proljece,ljeto...ljubim te...
18.10.2006. u 23:14 | K | 9 | P | # | ^
